Scenarij 1.
I začujem Princa sa radija i krenem plesati. Ja vrlo često plešem po kući na omiljene pjesme sa radija ili Tv-a. I priznajem da su plesni pokreti većinom iz 80-tih, jer sam molim lijepo, tada bila u cvijetu mladosti, a noćni život provodila na tulumima i zamračenim, zadimljenim disco klubovima. I dok plešem, kuham kavu, pomislim kako je baš dobar dan… i…

Scenarij 2.
Ništa nisam smislila. Nemam blage veze i pojma o tome što ću pisati. Nemam inspiracije. Što ću sada, a preda mnom je puno posla, i ušla sam u priču" što ću jadna i kako ću" sa velikim, dubokim, uzdahom "mučenice" . Jadna, bez inspiracije, ljuta, a u glavi razgovor. Kako se nisi sjetila prije nešto napisati… mogla si nešto kratko… ne možeš na sve strane… ali morala sam se odmoriti… kad ima puno posla se ne odmara… a trebali smo i složiti drva… i nakon toga ideš čitati neki glupavi triler… ali trebam se i zabavljati…stalno radim… mislim da ipak je stvar loše organizacije i slaganje prioriteta…
I onda me suprug pitao što da ponese na put…i ja sam mu s povišenim glasom odgovorila da imam toliko posla da ne znam gdje mi je glava, a sad moram misliti i na njegovo pakiranje… Posvađali smo se. Otišli u Zagreb. Sve je išlo naopako, što god je moglo. Ništa nismo kupili od planiranog, tekst nije napisan, boli me glava i loše mi je. Sve je počelo negativnim dijalogom u mojoj glavi.

Poznato vam je kad krene lavina negativnih dijaloga unutar naših glava.
Kad vas krene: kako mu nisam rekla… kako je mogao/la… koja sam ja budala do kada ću raditi umjesto drugih… kako sam nespretna, glupa, nesposobna… opet sam učinila isto, iako sam sama sebi obećala da neću… što ako ne znam… što ako se dogodi ili se ne dogodi… što mi je to trebalo…

I kako se osjećate dok tako razgovarate sami sa sobom? Loše, grozno, krivo, uplašeno, bespomoćno…
A događaj koji je pokrenuo dijalog je prošao, završio, a vi ga i dalje "reciklirate" u svojoj glavi i dok ga god "reciklirate" on je "stvaran" i "živi" podržavan vašim unutarnjim dijalogom.

Upravljanje unutarnjim dijalogom je najbrži i najjednostavniji način za upravljanje vašim osjećajima.
Što vas sprečava da negativne rečenice zamijenite pozitivnim? Vjerujete da se neki problem neće riješiti ako niste dovoljno oštri prema sebi? Vjerujete da je negativni dijalog normalan? Vjerujete da u "frci" je nemoguće biti bez negativnog dijaloga?

Moguće je samo treba htjeti. Moguće je samo treba osvijestiti koji predznak ima vaš dijalog u glavi? Moguće je samo treba vježbati. Kad ste osvijestili negativni dijalog ugasite "minus" rečenice i "upalite" pozitivne. Gasi-pali.
I za kraj.

Scenarij 1.
I začujem Princa sa radija i krenem plesati. Ja vrlo često plešem po kući na omiljene pjesme sa radija ili TV-a. I priznajem da su plesni pokreti većinom iz 80-tih, jer sam molim lijepo, tada bila u cvijetu mladosti, a noćni život provodila na tulumima i zamračenim, zadimljenim disco klubovima. I dok plešem, kuham kavu, pomislim kako je baš dobar dan… i… dobijem ideju za tekst. Sjednem i napišem tekst. Gasi-pali.

Dragana M.