Navijala sam za njega dok sam gledala film, sve do trenutka kad je odbio ljubav voljene žene radi osvete. Osveta je bila važnija. Osveti se posvetio svakom stanicom svoga bića i za ništa i nikog nije bilo mjesta. Film na kraju ipak ima sretan kraj, recimo. Dovršio je osvetu i nastavio dalje sa svojim životom.

Ljudi čine jedni drugima vrlo loše, ružne stvari, od ugrožavanja života do laži, kleveta, uvreda, podcjenjivanja, nepravednog optuživanja…
Ljudi su ostavljeni i prevareni od strane partnera, pokradeni od nekog, nedužno optuženi, podcjenjivani za svoj rad…

I kad smo oni kojima se rade loše stvari osjećamo se loše. S punim pravom. I imamo potrebu da se i druga strana osjeća isto kao i mi, da im nanesemo istu bol i patnju koju mi proživljavamo zbog njihovih djela. Imamo potrebu da im vratimo istom mjerom ili jače, imamo potrebu da im se osvetimo. Vjerujemo da će njihov bol smanjiti naš. Hoće li?
Osveta postaje dio naših misli, osjećaja i djelovanja.

Kakve nas misli i kakvi nas osjećaji ispunjavaju kad smišljamo osvetu? Hranimo je negativnim mislima i negativnim emocijama, trenutak kad i se osvetimo donosi olakšanje, ali rijetko kad potrebnu satisfakciju.

I to smo možda, mi ljudi, shvatili. Nije nam baš OK za našu sliku o nama da radimo loše drugima. I tako smo doživjeli "prosvjetljenje" i dolazimo do izreke da je najbolja osveta drugima naša sreća.

Sreća i osveta. Sretni smo i tako se svetimo drugima koji su nas povrijedili. Sada smo im pokazali kako su bili u krivu, da smo mi bolji od onoga što oni misle, da smo uspjeli bez obzira kako su nam podmetali noge, bez obzira kako su nas ogovarali, klevetali… Osvetili smo se tako što smo sretni. Naša sreća kao najbolji način da se osvetimo drugima, neka naša sreća izaziva bol u drugima, neka vide, neka shvate. U tom slučaju, sreća je samo još jedno oružje osvete i koliko je to zaista istinska sreća.

Prevario nas partner i svetimo mu se tako da budemo u sretnoj vezi i neka vidi taj partner što je izgubio. Ogovaraju vas pa ste sretni i onda će oni kao shvatiti da su u krivu, pa će prestati. Nisu vjerovali u vaše projekte i omalovažavali su ih, a vi ste uspjeli i sad ste sretni i neka vide kako su pogriješili.

I na koga mislite sad tako sretni? Na njih, na one, koji su vam radili loše stvari. Pokazali ste im! A možda i niste. Oni će i dalje misliti o vama kao i prije, naći će oni razlog da umanje vaš uspjeh i vaša dostignuća, vašu sreću, jer ako promjene mišljenje znači da su loše postupili, a teško mi ljudi priznajemo da smo nekom učinili nešto loše, da smo krivo procijenili.

I što kad čujete da vam ne vjeruju da ste sretni, ti isti ili neki drugi, kojima se svetite vašom srećom?
Osvetiti ćete se tako da postanete još sretniji? Možete, sretno vam bilo!
Izgleda da i nisu oni tako loši, kad vas potiču da ste sretniji, pa makar iz osvete njima.

Sreća kao najbolji način osvete drugima je i dalje osveta, "ušminkana", prikrivena. Možda se evolucija nastavi i počnemo živjeti bez osvete i postanemo sretni, slobodni onako, za sebe i svoju dušu, umjesto zbog drugih.

Dragana M.