Pomislih, kako je to prekrasno mjesto za druženje sa prijateljima, ali onda šok Kako najvjerojatnije nisu imali sa čime zapaliti roštilj, počeli su trgati drvene pločice sa krova male sjenice ispod koje su sjedili! Zaprepašteno, nevjericom sam zastao i promatrao ih. Primijetili su da ih promatram, povikaše: "Što je bilooo?!!" Nakon kraćeg razmišljanja odgovorio sam: "Ništa nije bilo, niti će išta biti iza vas". Okrenuh se tužan i nastavih da se šetam sa gorkim okusom u ustima i grčem u trbuhu, zbog nemoći da išta više uradim. Bilo ih je desetak, poprilično "nabrijani" tako da je ovo bila jedina, moguća odluka, u nadi da ću možda, putem sresti policajca, kome mogu prenijeti ono što sam vidio.

I tako nastavih šetnju, u mislima sam još imao onu scenu, kako lagano uništavaju prekrasnu sjenicu i pomislih, kako i što će u ovom parku ostati, nakon par ovakvih ekipa?

Dok sam o tome razmišljao, pomislih kako će možda i njima jednog dana "doći iz dupeta u glavu"! I to će se desiti brže nego li mogu zamisliti. Kada se ožene, dobiju svoju djecu i kada ih jednog sunčanog dana izvedu u šetnju… možda tada požele sjesti i odmoriti se u hladu sjenice… Ali tu će ih dočekati ruina, ona potrgana sjenica koju su ostavili za sobom. Možda tada budu shvatili što sam im onog dana dobacio: "Ništa nije bilo, niti će išta biti iza vas"!

Koračam dalje, u mislima mi se smjenjuju slike različitih scenarija, kad primijetih, ispred, jednog klinca, nekih 8 - 9 godina starosti, kako vozi bicikl prema meni. Učinilo mi se da vozi bicikl brže nego li bi trebao, pri tome se malo izmotavao tako što je upravljač bicikla brzo povlačio lijevo -desno! I upravo kada sam pomislio da bi mogao pasti sa bicikla, to se i dogodilo. Pao je na nekih 20-tak koraka od mene.

Ubrzao sam kako bih pomogao dječaku ustati. No, prije mene do dječaka, koji je sada uplakan, jer mu je više bio povrijeđen ponos, nego išta drugo, stigla je njegova majka. Majka je čučnula kraj dječaka, pružila mu ruke i obratila mu se opuštenim i smirenim glasom.

Majka: "Wauuu kako dobro što si sada pao upravo ovdje na zemlji!"

Dječak u suzama, pomalo ljutito odbrusi: "Kako je to ddddobro i što je tu dddddobro kada sam paooooooo... i kada me boliiii…???"

Majka: "Dobro je sine, dobro je, jer sada si naučio važnu lekciju iz vožnje bicikla, a ova lekcija vrijedi i za sve stvari koje radiš u životu!"

Dječak: "Ali mamaaa, ja sam pao i i i i boli me i šššššto tu može biti dobro i što sam sada naučio???" Sada već smirenijim glasom dječak upita majku.

Dok je majka lagano ustajala, a dječak ju je pratio tijelom i pogledom, ona mu odgovori.
Majka: "Naučio si da kada voziš bicikl trebaš čvrsto i mirno držati upravljač. Trebaš gledati ispred sebe i primjećivati sve što se putem događa, kako bi brzo reagirao u koliko je potrebno. Ovo ti je jako važna lekcija, tako ti je i sa ostalim stvarima u životu, nekada ćeš učiti iz svojih padova, a nekada iz tuđih."

Dječak: "A što ako opet iznova padnem?" upita sada već potpuno smirenim glasom.

Majka: "Ako opet budeš pao, to može značiti da iz ovog pada nisi ništa naučio i nastavit ćeš sa padanjem sve dok ne naučiš. Možda je to tvoj put, a možda možeš odmah naučiti da u koliko isto radiš uvijek ćeš dobiti isti rezultat. U koliko želiš drugi rezultat, promijeni nešto u ponašanju i uspjeh je zagarantiran. Kao što rekoh, ovo je važna lekcija i sada imaš moć da nešto promijeniš i nastaviš sa uživanjem kretati se kroz život, danas na biciklu, a sutra… E, to već ovisi samo od tebe. Koliko ćeš se brzo podignuti, nešto promijeniti da bi uspio u onome što budeš radio!"

Usne mi se razvuku u osmijeh i lice mi ozari radost, jer kada sam posumnjao u budućnost, koja pripada mladima, našim nasljednicima, dobio sam "čvrgu" i to mi se dopalo! Još jednom, kao i mnogo puta prije, dobivam potvrdu da posao kojim se bavim, NLP trener u Miroras centru je na opće i za veće dobro. Dobro za pojedinca, doprinosi općem dobrom, što se uklapa u našu viziju boljeg svijeta u kojem živimo…

Nakon kraćeg razgovora sa gospođom mamom, saznao sam da je upoznata sa NLP-om i da su joj pretpostavke NLP-a promijenile život na bolje. Doprinijele su da je proširila svoju fleksibilnost, uz pomoć NLP alata i tehnika potpuno preuzela kontrolu nad svojim životom i sada uživa u svakom svom danu!
Pozdravio sam je i laganim koracima sa osmjehom na licu krenuo doma. Stigao sam doma i sve ovo stavio na papir.

Razmislite o tome koliko je moćna pretpostavka: Ako to što radiš te ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo!
Da li uvijek radite nešto drugo? Ili ono što ste već radili do sada radite samo još žešće i jače? Razmislite o tome kad se nađete u situaciji kad ste "pali" ili "zapeli" na poslu ili u privatnom životu!

Ludost je, kako ju je Albert Einstein definirao, ako uvijek radiš isto i očekuješ drugi rezultat. Kada, gdje i koliko puta činimo isto, a očekujemo drugi rezultat?

Lijepi pozdrav do mog sljedećeg bloga!

Dragan M.