Proljeće je u punom zamahu, što dokazuje zelenilo biljaka i cvjetne grane voćki.
Kod zadnjeg posjeta, grane su bile gole i "prazne", sad su me dočekale lisnate i cvjetne.

Ja nisam tipično "gradsko" dijete, ali ni tipično dijete sa sela. Živjela sam u gradu, a ljeto sam provodila na moru i na selu kod bake i ujaka, sadašnjem ranču.
Pomagala sam u vrtu, skupljala sjeno, kopala krumpir, plijevila mrkvu, brala grožđe...
Radila sam koliko sam htjela i kad sam htjela. Nisam se baš "uživljavala" u biljni svijet. U mojoj glavi sam nekako podrazumijevala da su biljke zelene, cvjetaju, donose plodove…nisam povezivala sa nekim procesom rasta, promjene, transformacije.

Dočekale su me cvjetne grane voćaka. Odlučila sam ih promatrati, učiti o procesu rasta biljnog svijeta. Svaki dan sam ih promatrala. Strpljivo. Bilo je dana kada nije bilo promjena vidljivih oku, a promjena se događala, rast je trajao, samo ga ja nisam primijetila. Posljedica "nevidljivog" rasta vremenom dovode do materijalnog rezultata.

Cvjetovi su otpali, posušili se, a na njihovom mjestu su nastali mali plodovi.
Moja radost je bila neizmjerna.

Svjedočila sam procesu nastajanja ploda. Gole grane u zimi, do cvjetanja, sušenja cvijeta i nastajanja ploda. Proći će još neko vrijeme do kušanja plodova.
Cijeli taj proces traje neko vrijeme, a podržavaju ga i prate sunce, vjetar, kiša, pčele…
Od praznih grana do slatkih plodova.

Sve u svoje vrijeme.
Baš kao u životu.

Dragana M.