Sjedim na krevetu, držim kemijsku olovku, a ispred mene u krilu moja "kreativna" bilježnica u kojoj nastaju tekstovi za blog.
Trenutno ne znam što je tema ovotjednog bloga. U glavi tisuću misli, zuje, bruje, lete, jure u svim smjerovima i niti jedna se ne zaustavlja.
Sve mi se čini da će ovaj blog biti… ili neće biti.

Imam li kreativnu blokadu? Pa, ako je ova bujica misli, ideja u mojoj glavi kreativna blokada, onda i nije loša.
Puštam misli neka prolaze, čekam da se jedna zaustavi. Osjećam se kao u restoranu sa bogatom ponudom na jelovniku, a ja jako gladna i u isto vrijeme bi sve probala i niti jedno jelo mi nije najprivlačnije.
Misli prolaze, prolaze, prolaze… A ja opuštena i čekam onu pravu za ovaj dan.

Oho! Evo ključne riječi.
Ja sam tijekom ovog procesa opuštena! Iako trebam danas napisati blog (znam da ga moji vjerni čitaoci očekuju), iako ga nisam napisala na vrijeme, jer sam bila "virozna", iako ga pišem u zadnji čas, ja sam opuštena.
"Zaglavila", a opuštena.

Da li se vama dogodilo da ste "zaglavili" u izvršavanju nekog posla, a krajnji rok se opasno približio?
I kako ste se osjećali? Napeto, nervozno, ljuto, nemoćno, osjećali ste strah od posljedica?
A kako ne bi bili napeti, nervozni, ljuti, nemoćni, osjećali strah od posljedica kad je krajnji rok tu, odmah iza ugla i poput strašnog zmaja čeka da puhne vatru i sprži vas.

Znate li da baš ti, osjećaji, vas sprečavaju da prekinete blokadu?
U glavi su vam sve "strašne" stvari koje će se dogoditi ako ne obavite zadatak na vrijeme?
I kako mislite biti kreativni, kad su vam u glavi "strašne" stvari i kad ste fokusirani na posljedice onog što će se dogoditi ako ne ostvarite zadatak?

I sad ćete možda pomisliti, lako je meni, ništa se tako jako važno neće dogoditi, ako tekst za blog se ne pojavi ili pojavi kasnije. Mogla bi vam nabrojiti bar pet "strašnih" stvari koje se mogu dogoditi, ako se "uživim" u taj "program".

Posljedice vaših kreativnih blokada su sigurno "strašnije" i "opasnije". Prihvaćam i pitam: Što mislite na što su mineri fokusirani pri deaktivaciji bombi: na mehanizam bombe i deaktivaciju ili posljedice eksplozije bombe? Sigurna sam da ćete se složiti da je u njihovom poslu posljedica ne izvršavanja zadatka na vrijeme veoma velika, značajna i strašna.
Kako mislite biti kreativni kad su vam u glavi "strašne" misli i kad ste fokusirani na posljedice onog što će se dogoditi ako ne ostvarite zadatak?

Vaša pažnja je usmjerena na posljedice neizvršavanja zadatka, što znači da tim posljedicama dajete vašu energiju, "hranite ih", a one rastu, rastu…

U životu dobivamo ono na što smo fokusirani. Mi u NLP-u kažemo da energija ide tamo gdje je usmjerena naša pažnja, namjera.
I zato kad "zaglavite", a rokovi "stisnu", prvo duboko udahnite par puta, protegnite se, prošetajte i KRENITE DJELOVATI, nebitno od kuda i koji dio zadatka.

Ja sam počela pisati tijek svojih misli. I kad sam počela pisati nisam znala da ću ostaviti i objaviti ovaj dio u kojem slijedim svoje misli, nisam znala koja će biti tema teksta.
Fokusirala sam se na proces pisanja, napisala riječ "opuštena" i tema je određena, a tekst nastao.

Tajna je u fokusiranju na proces obavljanja zadatka. Primijetite kako dio po dio završavate, bodrite se i čestitajte sami sebi za svaki i najmanji završeni dio zadatka.
Imajte svjesnost da onog trenutka kad riješite i najmanji dio zadatka je dokaz da ste se "odglavili" i samo treba nastaviti dalje do kraja.

Kako ćete se iznenaditi, kad koristeći obrazac fokusa na proces, "zaglavljivanje" postane vaša "mračna prošlost"?

Uh! Zaboravila sam naslov teksta. Duboko udahnem par puta, prošetam po stanu, sjednem, uzmem kemijsku olovku, bilježnicu i počnem pisati naslove.
Opušteno... Fokus na proces... Kreativna blokada… Kako biti opušten… Zaglavljivanje i odglavljivanje… Energija i pažnja… HM. Ne sviđa mi se niti jedan. Krenut ću prepisivati tekst i pojavit će se.
I jest! Imam naslov!

Dragana M.