Sve do jednog trenutka, kada sam shvatila koliko često spominjem taj umor. I pitala se: Hej, stalno si umorna. Postala sam dosadna sama sebi s tim svojim umorom. Umorna i ništa ne činim, sa tim svojim umorom. Je li ja volim taj osjećaj umora pa ga se ne rješavam? NEEE!

Zaglavila sam. Zaglavila sam u obrascu koji je dovodio do umora. I nisam primijetila tu zaglavljenost dok nisam dosadila sama sebi, a vjerujem i drugima.
I od tada slušam sebe što pričam drugima. Ponavljam li neke priče o drugima, o nekoj situaciji, o nekom događaju koji u meni izaziva loše osjećaje?

Ulovim samu sebe kako repriziram dio filma mog života, ponavljam tu scenu i nikako da film krene dalje. Zna taj film i krenuti, ali se vratim na tu scenu ponovo, repriziram je. Zaglavila sam. Od kada sam spoznala zaglavljivanje krenula sam promatrati ljude oko sebe.
I znate što? Svi se zaglavimo tu i tamo u životu. Svi ponavljamo neke scene puno puta. Dok ne naučimo, dok nešto ne promijenimo.

Znate, one situacije u kojima se loše osjećate i za koje sami sebi upitate, zar opet?
Posudite novac nekome tko ne vraća posuđeno, nikako da kažete NE, nedostaje vam novaca, vremena, zabave, partner. Ili sa nekim ljudima imate nezadovoljavajuće odnose koje su kao priča koja se ponavlja bez završetka. Možda takav odnos imate sa partnerom, djecom, bližom i daljom rodbinom, kolegom, šefom…

Uvijek ista priča, isti glavnu junaci, isti loši osjećaji, možda se malo promijeni scenografija i kostimografija. Kao da se neke situacije vrte ponovo i ponovo, a vi mislite da živite život. U stvari ste zaglavili u životu.
Ako ste u braku u kojem ste nezadovoljni, stalno ste žalite na partnera, čak pričate kako ćete se razvesti i tako godinama. Niste li dosadili sami sebi sa tim pričama?

Ako radite posao s kojim ste nezadovoljni, zar vam ne dosadi stalno i iznova se osjećati nezadovoljno?
Ako s nekim imate loše odnose i svađate se oko iste teme, zar vam ne dosadi?
Ako ste se razveli i nemate dobre odnose s bivšima, zar vam ne dosade te priče, uzajamno predbacivanje, kao da ste u drugom filmu, ali sa istim glumcima i istim scenarijem?
Ako ste kronično bez novaca, zar vam ne dosade svi osjećaji i situacije koje se događaju?
Ako imate višak kilograma i nezadovoljni ste, ništa ne poduzimate, zar vam ne dosadi vlastita kuknjava, problemi sa zdravljem, traženje odjeće, nedostatak kondicije?
Zar vam ne dosade priče koje ponavljate i ponavljate što su vam sve u prošlosti loše uradili određeni ljudi, koji su možda i umrli?
Zar vam ne dosadi zaglaviti u određene situacije i ponavljati ih danima, mjesecima i godinama?
Zar vam ne dosadi biti loše, nesretni, bolesni, debeli, siromašni, usamljeni…?
Možda vjerujete da je nemoguće riješiti vaš problem, nije to tako jednostavno, lako je meni pričati, riješili bi vi da se netko promijeni, da netko radi drugačije, da živimo u drugoj zemlji, kontinentu, planeti, teško je danas…
I zar vam ne dosade sve te isprike?

Dragana M.