U svim primjerima koji slijede su glavni likovi i nositelji radnje žene. Svi navedeni primjeri su stvarni. Čula, vidjela, svjedočila, doživjela u 21. stoljeću. Sve su junakinje visoko obrazovane žene, sve su zaposlene, neke su poduzetnice. Sve samosvjesne, samostalne, emancipirane žene. Da li su zaista ili …?

Primjer 1.
Mlada žena je u braku par godina. Očekuje ih preseljenje u novi stan koji je potrebno očistiti. Zbog poslovnih obveza, žena, ne stiže prionuti čišćenju. Objašnjava prijateljici. "Nikako ne stižem pospremiti stan i preseliti se. Ne može suprug čistiti stan, ipak je on muško." I tako ja slušam i ne vjerujem i čudim se. Kako to, što je netko pripadnik muškog roda, čini ga nesposobnim za čišćenje stana? Iz kojeg vremena dolazi uvjerenje da muškarci ne znaju čistiti stan?

Primjer 2.
Žena se sprema na poslovni put. Sprema jela za tih nekoliko dana suprugu i slaže posudice s hranom u duboko zamrzavanje, jer on ne zna niti jaje ispeći. A kupovina gotovih jela ne dolazi u obzir, jer su puna kolesterola, nisu zdrava. Nakon spremanja "papice", dogovara čuvanje djece sa svojom majkom i svekrvom. One će rado pomoći. Junakinja ovog primjera je jako sretna što joj žele pomoći. Suprug nije u stanju izaći na kraj sa dvoje djece, tri dana, dok je ona odsutna, zna supruga, kao i njena i njegova majka. Logistika je postavljena, sad kreće pripremati prezentaciju. Suprugu samo treba još pokazati gdje je jelo i reći kod koga vozi djecu iz vrtića, dok je ona na putu. Da li je ovo žena 21. stoljeća?

Primjer 3.
U dvorištu se okupilo društvo, subota prije podne. Razgovor živahan, smijeh, ništa preglasno. I dolazi susjed koji se žali na buku. Vlasnica pregovara, a njen suprug stoji sa strane, bez uključivanja u raspravu. I dok pregovori traju, jedna od gošći mi šapne: "Što se ne uključi ovaj njen muž. Ipak je muško, a ona je žena. Baš me razočarao." Pogledala sam je začuđeno, jer je ona do tada, za mene bila primjer samostalne, emancipirane žene, a sada zamjera suprugu vlasnice, što se nije umiješao u raspravu sa susjedom koji je muškarac. Upitala sam: " Znači pravilo je da muškarac se raspravlja sa muškarcem, a žena sa ženom?" Nije mi odgovorila, samo me začuđeno gledala. Iz kojeg je vremena pravilo da muškarac raspravlja samo sa muškarcem, a žena sa ženom? Iz kojeg je vremena da muškarac mora "braniti" svoju ženu? A što ako žena "brani" muškarca? Da li je ona u tom slučaju "muškobanjasta", a on "slabić" i "papak"? Odgovori su povezani sa stoljećem u kojem živi onaj tko odgovara.

Primjer 4.
Ona je vrlo uspješna poduzetnica, razvedena i majka jednog djeteta. Pričamo o poduzetničkim doživljajima. Spomenule smo i neplaćanja, koja su na žalost u ovoj našoj zemlji uobičajena i stil poslovanja mnogih, malih i velikih. I tako mi poduzetnica priča, kako joj netko nije platio, pokušao ju prevariti i dodaje: "Zamisli, mene, samohranu majku je želio prevariti! Želio je oteti mom djetetu!" Za mene je prevara, prevara, a krađa, krađa, bez obzira koga se vara i krade. Da li je krađa manja, ako se ukrade od nekog tko nema djece ili nekog u sretnom braku, od krađe samohrane majke ili samohranog oca?

Primjer 5.
Ona je sama i ne želi se vezivati ili još gore, udavati. Osnovni razlog je što ne želi "nekom prati gaće, skupljati čarape, glačati i spremati za njim". Zar se zajednički život sastoji od pranja gaća, skupljanja čarapa po kući i peglanja i spremanja za nekim? Kakvu sliku o braku i vezi ima ova mlada, samostalna, žena? Iz kojeg je vremena slika u kojoj žena ta, koja pere, glača i sprema?

I tako gledam i slušam žene oko sebe.
Promatram ja i sebe. Sjećam se, kad sam prvi put u našem, zajedničkom, bračnom životu išla na put. Znate što sam uradila? Kuhala sam ručak suprugu da ima što jesti! I napravila još tisuću i jednu stvar prije nego sam otišla. I sjela sam u autobus umorna, nervozna i bezvoljna. I pomislila sam: Zbog čega se mi žene, toliko želimo udati ili živjeti sa nekim, kad "dobivamo" toliko dodatnih obaveza i poslova? Eto što nam je emancipacija dala, samo još više posla! I u tom trenutku kao da me netko toljagom lupio po glavi, jer sam shvatila da su to obrasci moje majke, bake, prabake…

Ja živim u drugo vrijeme, imam različit stil života od njih. Pravila iz 19. stoljeća ne vrijede u 21. stoljeću. Ja ne dobivam toliko dodatnih obveza, ja ih sama sebi dodjeljujem i zadajem. Krenula sam prepoznavati svoje "stare" obrasce i mijenjati se. I znate što? Moj suprug odlično kuha, peče kolače, pegla… Vrlo je emancipiran, samostalan, sposoban.
Da li je u tome problem? Što ako, muškarci "mogu" bez nas? Što ako otkriju da su samostalni? Što ako otkriju da im ne trebamo za kuhanje, pranje i glačanja? I mogu, kao i mi bez njih. Smisao je u zajedništvu, dijeljenju, rastu i razvoju umjesto u ovisničkim odnosima.

I što ako, mi žene se bojimo prepustiti dio zadataka svojim partnerima, jer će nas proglasiti lošim ženama, suprugama, majkama, domaćicama…
I što ako, mi žene se bojimo prepustiti dio zadataka i poslova, jer ćemo izgubiti ženske moći koje rastu proporcionalno sa brojem skuhanih jela, opranog rublja, obrisane prašine…
I što ako mi žene, uživamo u tom osjećaju svemoći koji prikrivamo kuknjavom da smo preopterećene.
I mi žene zadržavamo obrasce naših majki, baka, prabaka, jer je u njihovo vrijeme to bio način kako su osvajale i zadržavale svoju unutarnju moć.

Krenimo sa prepoznavanjem tih duboko, ukorijenjenih programa koji upravljaju našim životima i drže nas u nekim prošlim vremenima.
Za početak otkrivanja tih programa unutar vas i za kraj ovog teksta jedno pitanje.
I kad imate pomoć u kući spremačice, koliko vas čisti kuću prije nego vam dođe spremačica?

Dragana M.