I baš mi padne na pamet kako je sasvim ok da ljudi teško napuštaju tu famoznu i često spominjanu ZONU UGODE ili KOMFORA. I to je razlog zbog čega se ljudi ne mijenjaju. Ne mijenjamo se, jer nam je teško napustiti zonu ugode.

I tako se ja sad pitam nije li normalno da želimo ostati u zoni ugode, komfora, poznatog? Kada napuštam zonu ugode, komfora ili poznatog čemu idem i što želim? Što je suprotno od zone ugode? Zona neugode, nepoznatog? I koji bi točno razlog bio da odem iz ugode u neugodu?

Ja se volim osjećati ugodno, opušteno, sretno, zdravo, puna energije i zbog čega bi ja izlazila iz zone koja mi to pruža?
HM? Možda je razlog promjena? Promjena posla, partnera, mjesta stanovanja, boje kose, frizure… Promjena može donijeti i da se osjećam neugodno, zar ne?

Možda je razlog učenje nečeg novog? Ja volim učiti nove stvari i učenje mi predstavlja ugodu. Znači ostajem u zoni ugode. Ima ljudi koji se osjećaju neugodno kad uče. Njihova zona ugode je bez učenja.
Možda je razlog osobni rast i razvoj? Promjena nekih ponašanja, reakcija. Iz mog iskustva ljudi mijenjaju negativne osjećaje, reakcije u pozitivne osjećaje, reakcije. Neugodu pretvaraju u ugodu.

Imam neki cilj pred sobom, ali mi se teško pokrenuti da bi ga ostvarila. Je li mi se teško pokrenuti, jer mi je ugodno tu gdje jesam ili mi nije dovoljno neugodno tu gdje jesam?

Koliko nam treba biti loše da počnem činiti nešto?
Koliko dugo trebamo biti bez posla i da nas netko drugi izdržava? U zoni ugode smo i nije nam dovoljno loše.
Koliko dugo trebamo biti u vezama u kojima smo nesretni? U zoni ugode smo i nije nam dovoljno loše.
Koliko dugo trebamo osjećati razne strahove bez da ih se rješavamo? U zoni ugode smo i nije nam dovoljno loše.
Koliko dugo trebamo osjećati nesigurnost, neodlučnost bez da ih rješavamo? U zoni ugode smo i nije nam dovoljno loše.

Koliko dugo trebamo imati višak kilograma bez da išta činimo za njihovo smanjivanje? U zoni ugode smo i nije nam dovoljno loše.
Koliko god vam se čini da je nekome loše, da bi trebao poduzeti akciju u vezi nečega ili nekoga, vjerujte, još uvijek mu nije dovoljno loše i još uvijek je u svojoj zoni ugode.

Možda vam se čini da sam pregruba kad kažem da koliko god je nekome loše, on je u zoni ugode, ostaje u njoj, bez želje biti negdje drugdje, jer se osjeća ugodno u svom problemu, ma kakav problem bio.
Imate sigurno neku, nazovimo je priču, koju zovete problem. Priča može biti posao, odnos, neka vaša reakcija, osjećaj, događaj ili situacija koja se ponavlja.

I kad se žalite pitajte se ŠTO vam je ugodno u cijeloj toj priči da još uvijek niste poduzeli ništa? I pitajte se KOLIKO DUGO će još trajati ta priča? I pitajte se na KOGA vršite pritisak sa svojim problemom da bi ga riješio umjesto vas? I pitajte se TKO odlučuje da vam je ugodno u toj priči? I pitajte se ŠTO GUBITE bez te priče?

I ljudski je težiti osjećaju ugode i biti u zoni ugode. Zato ste tu, gdje jeste, upravo SADA. Bez promjene. Nije vam dovoljno loše, još uvijek vam je dobro, još ste u zoni ugode.

Dragana M.