Vozeći se jednim zagrebačkim mostom, pogled mi pada na Savu. Ovdje u Zagrebu, mirno teče svome ušću, a stotinjak kilometra dalje uništila je tisuće domova. Puno puta pređem s jedne obale na drugu totalno nesvjesna njenog postojanja. Sigurno nisam jedina koja živi na obalama rijeke nesvjesna njihovog postojanja, njihove snage, bez razmišljanja prelazim mostove često zaokupljena brigama i mislima, sve dok se ne dogodi da rijeke iziđu iz svojih korita i suoče nas sa svojom snagom i moći.