I tada sam shvatio da nije stvar samo u postavljanju granice deklarativno, nego u njenoj iskrenoj komunikaciji. Granica koja ostane samo u tvojoj glavi nema snagu. Za drugu osobu ta granica ne postoji. To je kao da postaviš ogradu oko vrta, ali ju ostaviš otvorenu. Ti misliš da je zaštićeno, ali drugi i dalje ulaze jer ne znaju da ta ograda zapravo predstavlja granicu. Tek kad je jasno izgovoriš, granica postaje živa i stvarna u odnosu.

Formalno si rekao "ovo je granica", ali nitko nije potpuno razumio ne zna "zašto" je granica važna za tebe. Ne zna "što" konkretno znači prelazak granice. Ne zna "što" želiš da se dogodi kad se granica pređe. Drugim riječima granica kao deklaracija ima malu snagu jer se ne prenosi u drugi sustav (osobu, kontekst, odnos) kroz komunikaciju.

Kad sam primijenio u sebi princip postaviti granicu + postaviti pravo pitanje stvari su počele funkcionirati drukčije. Bez dramatiziranja, ali sa jasnim ciljem dobio sam svoju pažnju, svoju samokontrolu i jasnoću u komunikaciji.

Zašto je granica toliko važna

Granica je crta koja kaže ovo ne funkcionira za mene. Tvoje granice su kao kontrolna ploča u autu. Kad lampica zasvijetli, to ne znači katastrofu već znači da nema dalje bez štete. U odnosima, u poslu, kao i u svakodnevici ako ne postaviš granicu, preuzimaš teret tuđih izbora i omogućuješ drugima da neodmjereno uđu u tvoj prostor. Komunikacija postaje fragmentirana, ti patiš, iako nisi uradio ništa "loše" samo nisi rekao ništa da sebe zaštitiš.

Zašto pitanje pogađa u centar

Kada postaviš pitanje, ti zapravo kažeš: "Stani, sačekaj, prije li nego reagiram, prvo da razjasnimo što se stvarno događa. Pitanje otvara prostor za razumijevanje i potvrđuje tvoje pravo na jasnoću. Kad postaviš granicu i uz to postaviš pravo pitanje, zauzimaš se za sebe, dolaziš do više informacija, preuzimaš odgovornost za svoje postupke i otvaraš put ka rješenju.
Možeš biti smiren, snažan, jasan i bez drame. Jasna komunikacija čuva tvoju snagu bolje nego bilo koja šutnja.

I tu uskače NLP tehnika - model meta pitanja (razvijen od strane Richarda Bandlera i John Grindera NLP tvoraca) koja omogućuje da postaviš prava pitanja saznaš više informacija i razjasniš situaciju.
Kad netko pređe tvoju granicu ili kada te nešto u tvom odnosu, poslu, privatnom, prostoru počne opterećivati, koristi ova tri jednostavna meta pitanja:

1. Što to točno znači? Jer mnoge stvari pretpostaviš.
2. Kako to konkretno želiš? Da čuješ zahtjev bez magle.
3. Što ti točno treba da to riješimo? Tako vodiš razgovor prema rješenju.

Zašto ova tri pitanja djeluju?

U trenucima kada se situacija "zahuktava", ono što nas često sabotira je nejasan jezik generalizacije, izostavljeni dijelovi, pretpostavke.
Model meta pitanja je upravo alat za razotkrivanje tih jezičnih zamki, razbija izgovore poput "Uvijek mi to radiš", "Nikad ne slušam" ili "To je jednostavno tak", i vodi prema konkretnosti a razbija generalizaciju.
Kad postaviš pitanje broj 1 - "Što to točno znači?" razbijaš izostavljene dijelove. Kad postaviš broj 2 - "Kako to konkretno želiš?" vodiš od generičkog prema konkretnim ka specifikaciji. Kad postaviš broj 3 - "Što ti točno treba da to riješimo?" vodiš prema cilju, akciji i odgovornosti.

Na primjer: na poslu ti kolega stalno zadaje dodatne zadatke tako što traži da mu kao pomogneš nešto da riješi. Umjesto šutnje, kažeš: "Kada kažeš da ti treba pomoć, što to točno znači?” i "Kako konkretno želiš da se to dogodi?” i "Što ti točno treba da to riješimo /riješim?”. Umjesto osjećaja izrabljivanja, dobivaš jasan dogovor.

Jedan primjer kada partner stalno "zaboravlja" reći da neće stići na večeru, ručak. Tada je važno da postaviš granicu: "Kada dolaziš kući kasno bez da se javiš i bez ikakve poruke da me obavijestiš o tome, ja se osjećam loše i ovo ne funkcionira za mene." I pitaš: "Kako konkretno želiš da se dogovorimo za u buće a da ja imam informaciju o vremenu kada te nešto spriječi da dođeš na vreme?” "Što ti točno treba da to zaista riješimo?”. Što mogu ja napraviti a što možeš ti da ovo riješimo? Time izbjegavaš "šutnju koja te izjeda" i dobivaš razmjenu komunikacije.

Kad si predugo tolerirao da netko prekoračuje tvoju emocionalnu granicu i primijenio si meta pitanja, stvorio si jasnoću i umjesto osjećaja žrtve nastala je konstruktivna interakcija.

Kako to primijeniti koraci:

1. Prepoznaj trenutak kada osjetiš da netko prelazi tvoju granicu. (Lampica na kontrolnoj ploči).

2. Izgovori unutarnje: "Postavljam granicu ovo mi ne funkcionira."

3. Otvori razgovor s pitanjem, primijeni barem jedno od meta pitanja.

4. Drži se specifičnosti ne zadovolji se sa izjavom "ne sviđa mi se". (Ne sviđa mi se kada to radiš.” To je nejasna izjava oni s druge strane ne znaju točno što "to” jest, kada se događa, koliko često, na koji način. A u okviru NLP Meta‐model tehnike, jasnoća i specifičnost su ključni da bi komunikacija bila učinkovita jer nespecifičnost vodi do pretpostavki, izostavljenih informacija i mogućih konflikata.)

5. Završi s dogovorom: "Što ti treba?" "Kako ćemo dalje?" "Kada?"

6. Završi bez drame ali s jasnom i preciznom komunikacijom. (Preciznost - specifičnost daje temelje za dogovor i poštivanje granice, bez nje granica postaje maglovita.)

7. Prihvati da nije cilj da netko "bude kriv" cilj je da dobiješ jasnoću, preciznost i na kraju odgovornost.

U ranijem blogu ( Kada razgovor bježi u tri smjera, preuzmi kormilo) smo govorili o hijerarhiji ideja i kako ideje vode do planova, planovi do akcije, akcija do rezultata. Ovdje je granica konkretna akcija, a meta pitanje je alat koji dovodi ideju u plan i komunikaciju u rezultat. "Granica" u ovom kontekstu znači da jasno kažeš što je prihvatljivo za tebe, a što nije, to je aktivno činjenje, a ne samo unutarnja misao.

Konkretna akcija znači da granica nije samo u glavi ili polu-izrečena, nego je izrečena, jasno označena, i iskomunicirana. Ti činiš nešto, kažeš, postavljaš uvjet, i preuzimaš odgovornost.

U praksi: umjesto "Osjećam se loše kad…" Ti kažeš "Ne radim ovo više / ne ulazim u tu situaciju / ovo vrijedi za mene." Granica je jasno izražena.

Kad primijeniš granicu i meta pitanje kao kombinaciju postaješ čovjek koji reagira, zauzima se za sebe a ne samo da pasivno prima informacije i sve izvršava bez razmišljanja. Postaješ jasna sila koja kaže: "Ovo je moj prostor. Ovo je moj zahtjev. Ovo je moje rješenje.” Umjesto da budeš kuća bez brave i da ti netko uzima, ti biraš što ćeš dati. Ti postavljaš uvjete. Ti vodiš razgovor.

Ako želiš razviti tu sposobnost, ako želiš komunicirati jasno, postavljati zdrave granice i biti onaj muškarac kojem se vjeruje pridruži nam se u Miroras Centar na našem NLP praktičarskom treningu. Naučit ćeš alate koje možeš koristiš odmah, a rezultat vidiš u stvarnim odnosima.
Granica su vrata, a pitanje je ključ koji ih otvara. Kad to naučiš, život ti konačno prestane biti kao promet u špici i postaje kao cesta kojom si ti vozač, a ne samo putnik koga vozaju.

Ovaj sadržaj je namijenjen ljudima koji žele jasniju komunikaciju, bolje upravljanje emocijama, efikasnije donošenje odluka i osobni/profesionalni napredak kroz NLP.

Dragan Mladenović